Kad se pomene ime gospodina Edhema BIČAKČIĆA, prva asocijacija je Vlada Federacije BiH i Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, međutim, veoma malo se zna da je gospodin BIČAKČIĆ vlasnik izuzetno uspješne privatne kompanije.

Njegova kompanija Bičakčić d.o.o. Sarajevo primila je u decembru nagradu ”Najkompanija” Bosne i Hercegovine u segmentu srednjih preduzeća, dok je g. Bičakčić primio nagradu Najmenadžer BiH.

Tim povodom i tada, u decembru, vodili smo i ovaj razgovor s njim. Razgovor je posebno sada aktuelan, u vrijeme cijele ”priče” oko Bloka 7. Prenosimo ga u cijelosti.

Edhem Bičakčić, kratak CV

Gospodin Edhem BIČAKČIĆ, vlasnik i direktor privatne kompanije Bičakčić d.o.o. Sarajevo je rođeni Sarajlija. Završio je Elektrotehnički fakultet sarajevskog univerziteta. Pripravnički staž odradio je u firmi koja je tad bila u vrhu bosanskohercegovčke energetike, odnosno tadašnje jugoslovenske elektorenergetike. Tu je imao priliku da radi sa doktorima nauka iz ove oblasti i bude njihov saradnik.

Prvi posao mu je bio u Elektroprivredi Bosne i Hercegovine, u sektoru za studije, razvoj i naučno-istraživački rad. Ostvario je izuzetno uspješnu karijeru do 1983. godine, kada se ‘upetljala’ politika.

Nakon toga, svoju karijeru je gradio i u politici, ali i u energetici. Devedesetih godina prošlog stoljeća, gospodin BIČAKČIĆ je preuzeo funkciju generalnog direktora Elektroprivrede Bosne i Hercegovine, gdje se zadržao do kraja 1996. godine, dakle, do završetka urgentne obnove i rekonstrukcije u prvoj poslijeratnoj godini.

Drugi premijer FBIH

Tada, po direktivi, gospodin BIČAKČIĆ ‘preuzima’ Vladu Federacije i biva imenovan za drugog federalnog premijera, poslije doktora KAPETANOVIĆA.

Vlada koju je vodio u dva mandata po dvije godine, dakle ukupno četiri godine, bila je jedna od najuspješnijih. Taj saziv Vlade Federacije BiH je ovaj entitet povukao snažno naprijed, zahvaljujući čemu je već 2000. godine uveliko bila sanirana šteta razaranja proistekla iz rata.

Tri godine kasnije, gospodin BIČAKČIĆ kreće ‘ispočetka’, osnivajući vlastitu privatnu kompaniju. Uvidjevši da je u elektroenergetskom sektoru evropsko opredjeljenje segment obnovljivih izvora i da je to budućnost jer je neiscrpni i potpuno neiskorišteni potencijal koji Bosna i Hercegovina ima, veoma brzo profilirao je svoju kompaniju upravo u tom smjeru.

Pobijedili inostranu konkurenciju

Prvi projekti kompanije BIČAKČIĆ su bili u oblasti malih hidrocentrala i nastojali su da u tom segmentu nađu prostora i za domaću privredu, ne samo inžinjering, ne samo projektovanje, nego su otišli i korak dalje. Pokušali su da nešto od te opreme proizvodu i u Bosni i Hercegovini, te je tako došlo do stvaranja poslovnog holdinga.

Ovdje nije riječ o vlasničkom holdingu, već o grupaciji nekoliko malih firmi, prvenstveno iz Sarajeva i Tuzle, koje su uspjele da savladaju kompletnu tehnologiju i ponude izgradnju malih hidrocentrala po principu ključ u ruke.

Upravo to je njihova strateška prednost, jer su na taj način eliminisali druge konkurente u Bosni i Hercegovini, a inostranu konkurenciju su pobjeđivali zahvaljujući ‘domaćoj’ turbini koja je jeftinija u odnosu na konkurenciju, dokazavši svoje performanse u cijelosti, stavljajući se u rang vodećih evropskih proizvođača.
Nedugo zatim, kreću u razvoj fotovoltičke (fotonaponske) solarne elektrane, kao i vjetroelektrana…

U pogon pustili 43 objekta

EUROMANAGER: Već 39. put dodjeljuju se nagrade uspješnim menadžerima i kompanija. Jedini cilj ovog Projekta je afirmacija ljudi i kompanija koje stvaraju novu vrijednost na tržištu i šire. Kad se pomene ime gospodina Edhema BIČAKČIĆA, prva asocijacija je Vlada Federacije BiH i Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, međutim, veoma malo se zna da je gospodin BIČAKČIĆ vlasnik izuzetno uspješne privatne kompanije. Možete li nam, gospodine BIČAKČIĆU, ukratko predstaviti Vašu kompaniju danas?

E. BIČAKČIĆ: Kompanija BIČAKČIĆ spada u red srednjih preduzeća po veličini. Naš godišnji promet je dva do tri miliona maraka. Imamo 14 direktno uposlenih, od čega je 12 inženjera i dvojica ekonomista, ali u poslovnom holdingu ima preko 100 uposlenih. Ovdje se, dakle, radi o četiri ili pet malih firmi koje imaju po dvadesetak uposlenih. Sve ove firme rade u relizaciji projekta bilo koje male hidroelektrane.

Do sada smo u pogon, u Bosni i Hercegovini i Albaniji, pustili 43 objekta (uglavnom privatni vlasnici- investitori). Moram istaći da smo ponosni na svaki taj objekat, jer svi oni i danas rade. Bilo je tu i stranih i domaćih investitora.

Najveći izazov bio nam je posao koji smo radili u Albaniji, za italijanske investitore, gdje smo imali za superviziju vodeći italijanski studio za male hidroelektarne Frozio iz Bergama.

Njihove ocjene i procjene po relizaciji projekta i pokazivanju performansi bile su izvanredne i posebno su više puta ispitivali našu francis turbinu od 1,6 MW, koja radi u Mughari II, pored Tirane u Albaniji. Za njene performanse tvrde da su neprevaziđene do sada. Na to smo, naravno, ponosni, jer je to bilo i međunarodno vrednovanje i priznanje.

Izgradili većinu objekata malih hidrocentrala u BiH

Edhem Bičakčić
Edhem Bičakčić u razgovoru s urednikom Euromanagera

U sektoru malih hidroelektrana u Bosni i Hercegovini smo izgradili 50 odsto od svih objekata izgrađenih u ovom sektoru, što znači da smo, na neki način, postali bosanskohercegovački brend.

To je bilo moguće zato što imamo veoma kvalitetnu domaću turbinu, domaću hidromehaničku opremu, domaće čistilice, tako da nam to daje stratešku prednost u odnosu na konkurenciju.

Naravno, ono što ne možemo proizvesti vlastitim snagama, uvozimo iz regiona – generatore iz Severa (Subotica) ili Uljanika (Pula), dok ostalu opremu dobavljamo od vodećih, najkvalitetnijih, elektroenergetskih proizvođača Siemens, Schneider, ABB.

Naš moto je da u svoje hidroelektrane ugrađujemo uvijek i isključivo najbolje i najkvalitetnije elemente i to je rezultat uspjeha!

Administracija koči brži razvoj

”Administracija koju morate educirati, da ne kažem i pritiskati na razne načine, da odradi onaj posao za koji je ona i instalirana i plaćena.“

„Trenutno BIČAKČIĆ d.o.o. radi tri objekta u Bosni i Hercegovini. Imamo dosta zauzete kapacitete. Malo mirnije prelazimo u narednu godinu, ali u samom poslu susrećemo se sa nizom problema koje, uglavnom, prouzrokuje naša administracija. Realizacija ovih projekata zavisi o saglasnostima, dozvolama koje izdaju nadležna ministarstva, entitetska, kantonalna ili općinska, agencije za vode… Sve je to složena i kompleksna procedura, koja se mora proći sa puno strpljenja i pažnje, a to je, ustvari, kočnica bržeg razvoja ove djelatnosti.

EUROMANAGER: Pomenuli ste tri objekta koje radite. Gdje se nalazi Bosna i Hercegovina kada je riječ o obnovljivim izvorima energije, malim hidro i vjetroelekranama?

E. BIČAKČIĆ: Nažalost, mi veoma malo koristimo naše potencijale iz obnovljivih izvora. Evropska direktiva traži da 40 odsto proizvodnje električne energije bude iz obnovljivih izvora, a naši ljudi u Vladi se bore da smanje to. To je nepotrebna i, na kraju krajeva, štetna borba i ne prepoznaju je kao šansu da ova država značajnije iskorači naprijed. Razvojem energetike, dolazi do stope najbržeg rasta bruto društvenog proizvoda, s obzirom da se stvara nova vrijednost.

Ako energetika u Bosni i Hercegovini učestvuje oko 30 odsto u BDP-u, onda svaki pomak od naprimjer 10 odsto, znači pomak od tri odsto na ukupan BDP. To su ciljevi koje je teško dostići u drugim sektorima i segmentima i smijem slobodno tvrditi energetika – naša neiskorištena šansa.

Bosna i Hercegovina može izgraditi 600 malih hidroelektrana, a do sada je izgradila nekih 80, što znači da je to iskorištenje nekih 15 odsto. Istina, ima dodijeljenih koncesija za veći broj objekata, ali se oni nalaze u različitim fazama posla kroz kompleksnu i složenu administrativnu proceduru, koja nekad traje mnogo duže nego što traje izgradnja male hidroelektrane.

Recimo, malu hidroelektranu mi izgradimo i stavimo u pogon u roku od šest mjeseci, ukoliko je obezbijeđeno finansiranje, a prikupljanje dokumentacije, od ideje do realizacije, nekad traje i šest godina. To se mora iz temelja promijeniti, kako bi ove stvari išle brže. Razvijena Evropa je ovaj potencijal iskoristila gotovo sto odsto!

Austrija – primjer dobre prakse

„Evo, recimo, Austrija, koja ima veliki broj malih vodotokova u Alpskom regionu, ima iskorištenost 100 odsto, a mi koristimo 15 odsto! U Austriji, čak i u nacionalnim parkovima možete sresti i naći da rade male hidrocentrale. Naravno, postoje i zaštićeni dio rijeke, koji je za šetnju i razgledanje.

Tamo je, dakle, sve uređeno, dok je kod nas sve neuređeno. Nedostaje nam prostorno-planska dokumentacija i mnogo drugih preduslova da bi ove stvari išle brže. Najčešći je problem nerazumijevanje nadležnih za takve projekte.

U odnosu na ostale kantone u Federaciji Bosne i Hercegovine, Srednjobosanski i Bosansko-podrinjski kanton su prepoznali ovu šansu. U posljednje vrijeme i Vlada Republike Srpske je bila efikasnija u ovom segmentu i dostigla značajniji razvoj.“

Potencijali vjetra i solarne energije, neiskorištene šanse BiH

EUROMANAGER: Govorili ste o vodnim potencijalima. Kakva je situacija kod gradnje vjetroelektrana i postavljanja solarnih panela?

E. BIČAKČIĆ: U segmentu vjetra u Bosni i Hercegovini je dodijeljeno šest građevinskih dozvola za izgradnju objekata. Jedan, snage 56 MW, je već pušten u pogon, drugi snage 36 MW će biti do kraja godine.

To je nekih 80 MW, a Hrvatska je, recimo, napravila 400 MW, a potencijal vjetra ima i Bosna i Hercegovina, ako ne veći, onda jednak potencijalu vjetra u Hrvatskoj. To je pokazala i globalna studija vjetra koju je uradila Vlada Savezne Republike Njemačke i dala na poklon našim vladama.

Stvar je samo u nekim nepotrebnim ograničenjima. Kod vjetra se to ogleda u pristupu prema mreži. Nekad su, na početku, iz nekog straha koje nema nikakvo tehničko opravdanje, doneseni propisi da je moguće priključiti svega 350 MW. Za takvu tvrdnju zaista ne postoje nikakvi tehnički argumenti.

Sad treba da se odobri novih 600 MW, što apsolutno mreža može podnijeti, ali ta odluka već godinu dana prolazi kroz različite institucije i niko je ne donosi.

U oblasti solarne energije, u Bosni i Hercegovini je izgrađeno 13 MW, a Savezna Republika Njemačka je izgradila 40.000 MW. Možda je malo pretenciozno porediti Bosnu i Hercegovinu sa Njemačkom, ali odnos sigurno ne stoji.

Federalna Vlada je nedavno donijela novi akcioni plan i odobrila novih 11 MW, tako da će, u naredne dvije godine, doći do ubrzanijeg razvoja solarne energije.

Bez poticaja, nažalost, još uvijek nije moguća isplativost malih solarnih elektrana. Za neke velike je to na granici isplativosti.

U svakom slučaju, solarni panel koji proizvodi električnu energiju u Bosni i Hercegovini, u ovom kontinentalnom dijelu, daje 20 odsto više struje nego takav isti panel u Njemačkoj, jer imamo veći broj sunčanih sati. Ako je postavljen u regionu Hercegovine, taj procenat može biti veći i 30-40 odsto.

Znači, imamo sve uslove da ostvarimo brze napretke u ovim segmentima. To je još jedna neiskorištena šansa Bosne i Hercegovine.

Projekt ”Vranduk”  – samo za slikanje

EUROMANAGER: Kada govorimo o elektranama, u posljednje dvije ili čak tri decenije, u Bosni i Hercegovini otvorene su samo dvije: jedna u Stanarima i jedna u Elektroprivredi HZ HB. Šta je sa tom vrstom projekata?

E. BIČAKČIĆ: Kada govorimo o potencijalima velikih hidroelektrana, Bosna i Hercegovina je to iskoristila negdje oko 40 odsto i to u predratnom periodu. Radi se o velikim hidroelektranama od Jablanice do Višegrada i velike termoelektrane Kakanj, Tuzla, Gacko i Ugljevik.

Za budući razvoj energetike u BiH potrebno je da elektroprivrede budu značajniji investitori. To je do sada radila samo Elektroprivreda HZHB u Mostaru, koja je izgradila jedan vjetropark Mesihovina i dvije hidroelektrane Mostarsko blato i Tihaljina.

Imamo i nezavisnog proizvođača električne energije koji je izgradio termoelektranu Stanari.

Ni Elektroprivreda BiH u Sarajevu, ni Elektroprivreda RS u Trebinju nisu se još uvijek iskazale u realizaciji velikih elektroenergetskih objekata. Svjedoci smo da realizacija projekta Vranduk nikako da krene. Prošla su do sada tri – četiri premijera, svi se slikaju, a objekat ne ide naprijed. Ovaj projekat apsolutno ima šanse.

Zamjenski blokovi u Tuzli i Kaknju

„Evropa zagovara dekarbonizaciju, dakle, ne prihvata novu proizvodnju u termoelektranama, pogotovo ne na ugalj. Sinergija sistema grijanja, hlađenja i elektroenergetskog sistema se može efikasno iskoristiti u svrhu djelomične dekarbonizacije.

Mi moramo objasniti da naš put u dekarbonizaciju ide kroz izgradnju zamjenskih blokova u Tuzli i u Kaknju. Zamjenski blokovi znače da oni gase postojeće blokove, koji su u pogonu već preko 50 godina.

Bez obzira na obnovu i rekonstrukciju, to su već neke muzejske mašine. Naši stari blokovi imaju veoma malu efikasnost, a veliki su zagađivači.

Zamjenski blokovi koji se trebaju izgraditi u Kaknju, Tuzli i Ugljeviku će doprinijeti smanjenju upotrebe uglja. Bit će i veća efikasnost, posebno uz razvoj toplinarstva.

U regionu Tuzle i Lukavca to je već dobro pokriveno, a ovi novi projekti daljinskog sistema grijanja do/i Sarajeva ili Zenice iz Termoelektrane Kakanj apsolutno bi trebali da dobiju širu podršku javnosti i stvorili bi se uslovi za realizaciju ovih projekata.

Realizacijom projekta grijanja Sarajeva iz TE Kakanj, postiglo bi se značajno smanjenje emisija CO2, za 6.5 miliona tona do 2040. godine u Sarajevu. Brojni su i drugi: socijalni, ekonomski i okolinski benefiti ovog projekta.

Edhem Bičakčić
G. Edhem Bičakčić: Njemačka i Poljska su ugasile ‘nuklearke’, ali nisu ugasili termoelektrane na ugalj, jer to imaju kao rezervu za svoju budućnost

Kogeneracijska proizvodnja električne i toplinske energije su priznati način za povećanje energetske efikasnosti i smanjenje emisija iz termoelektrana na ugalj.

Zamjenski proizvodni termo kapaciteti moraju biti visokoefikasni (41%-43%), sa visokim stepenom kogeneracije, definisanim toplinskim konzumom, u skladu sa važećim direktivama o zaštiti okoliša i na bazi BAT-a (Best Available Technology).

Vjerujem da bismo na taj način mogli objasniti i Evropi ove projekte na ovaj način. Na kraju krajeva, ovu strategiju zadržala je Njemačka, Poljska, koje su ugasile ‘nuklearke’, ali nisu ugasili termoelektrane na ugalj, jer to imaju kao rezervu za svoju budućnost.

Mi moramo baznu energiju proizvoditi iz termoelektrana na ugalj i očuvati budućnost rudarskog sektora, jer to je, zapravo, jedini radnički sektor koji je ostao u Bosni i Hercegovini.

Konglomeraciji preko 20.000 ljudi se mora pružiti perspektiva. Dakle, cilj je proizvesti konkurentan kWh na tržištu i smanjiti emisiju stakleničkih plinova (CO2).

Konkurentnost se može povećati samo povećanjem ukupne efikasnosti i to optimizacijom procesa proizvodnje u rudnicima i termoelektranama i visokoefikasnom kogenerativnom proizvodnjom električne i toplinske energije u novim proizvodnim kapacitetima“.

Najveći uspjesi u životu

EUROMANAGER: Vratimo se malo na Vaš biznis. Šta smatrate svojim najvećim uspjehom?

E. BIČAKČIĆ: Izdvojio bih vrijeme kada smo, dok sam bio na čelu Elektroprivrede BiH, u ratnim uslovima, izgradili nezavisno snabdijevanje Sarajeva sa 35 kV kablom u nivou 10 MW i poslije sa 110 kV kablom u nivou 80 MW. Ovi projekti realizirani su u jako teškim uslovima, 1994. i 1995. godine.

Sretan sam, naravno, zbog svakog uspješnog puštanja u pogon novih objekata. Priznanje koje smo dobili od Italijana u Albaniji, ali i ono koje su nam dali njemački stručnjaci na projektima koje smo za austrijske investitore radili u općini Rudo, svakako su izuzetno veliki uspjesi kojih se rado sjećam.

EUROMANAGER: Planovi za narednu godinu i desetljeće?

E. BIČAKČIĆ: Moramo se boriti da očuvamo poziciju koju imamo i da je još više unaprijedimo. Velika prepreka u poslovanju nam je činjenica da vodeći svjetski proizvođači tipa Siemens, ABB, i drugi nemaju svoja ovlaštena predstavništva u Bosni i Hercegovini, tako da mi ponude dobijamo iz Beograda ili Zagreba. Pokušat ćemo da promijenimo tu situaciju i da ovdje imamo tu opremu ‘iz prve ruke’.

”Politika je dio porodične kulture”

EUROMANAGER: Vaša kompanija je porodična, a o porodici se vrlo malo zna, gotovo ništa, osim Vašeg imena. Da li su razlog Vaše ranije ključne funkcije – premijera i direktora Elektroprivrede, pa su ostali članovi porodice u sjeni?

E. BIČAKČIĆ: Moja supruga je također elektroinžinjer. Radila je u državnom ministarstvu u sektoru energetike. Imamo jednog sina, koji je ekonomista po struci i radi sa mnom u firmi. Iako smo željeli imati više djece, nažalost, nismo u tome uspjeli, ali mi se ta želja ostvarila u sljedećoj generaciji. Tako sam sada ponosni deda četvero unuka i to me ispunjava u cijelosti. Inače smo stara sarajevska porodica. Moj amidža je bio gradonačelnik Sarajeva. U politici smo, porodično, prisutni u zadnjih 100 godina. Na neki način, politika je dio porodične kulture.

EUROMANAGER: Da li se za Vas može reći da ste bogat, sretan i zadovoljan čovjek? Imate li želje da se ponovo politički aktivirate?

Bez političkih ambicija

Edhem Bičakčić tokom razgovara za Euromanager
Edhem Bičakčić

E. BIČAKČIĆ: Ja sam tu politiku našao u ovim novim demokratskim procesima, kad sam bio jedan od vodećih ljudi u Stranci demokratske akcije i kao Federalni premijer, pa i u nizu drugih funkcija koje sam obavljao u tih 12 godina.

Nakon što sam izašao iz stranačke politike, radio sam 12 godina u Saboru Islamske zajednice, i tu sam također pružio doprinos, koliko sam mogao.

Danas nemam tih angažmana. Uvijek sam tu, na raspolaganju, ali ne vidim tu svoje ambicije. Želja mi je da privatni biznis ostavim svojim uposlenicima. U segmentu mašinskog projektovanja, uposlenici su dijelom i dioničari firme. To je odličan model i treba ga primjenjivati u svim segmentima.

„Politika danas previše manipuliše i informacijama i emocijama ljudi“

”Kada ne budem u Elektroprivredi, proizvodit ću paradajz i paprike…”

EUROMANAGER: Pored svojih profesionalnih, poslovnih obaveza, imate li vremena za druženje, porodicu, unuke?

E.BIČAKČIĆ: Kad ne radim, opet nešto radim. Volim putovati po svijetu. To su sada, većinom, neke kraće ture, koje mi omogućavaju da pobjegnem od svakodnevnih aktivnosti.

Volim raditi i u bašti, voćnjaku... Imam svoje povrće, domaću proizvodnju jaja i to me, na neki način, ispunjava. Jednom prilikom, kada su me pitali šta ću raditi kada ne budem u Elektroprivredi, rekao sam da ću proizvoditi paradajz i paprike. Mnogi su to smatrali šalom, ali ja zaista proizvodim povrće. Naravno, isključivo za svoje potrebe, ne za tržište.

Nagrade su motiv više…

EUROMANAGER: Nominovani ste za najvišu nagradu – Najmenadžer Bosne i Hercegovine, odnosno Vaša kompanija za Najkompaniju u segmentu srednjih preduzeća. Šta za Vas znači ova nagrada, odnosno nagrađivanje uopće?

E. BIČAKČIĆ: Svako priznanje i nagrada čovjeka čini sretnim. Pored toga, to je dodatni motiv čovjeku da radi i napreduje još više. Zahvaljujem svima koji su mene i kompaniju predložili za nagradu. Zahvaljujem i Agenciji za izbor i promociju najuspješnijih poslovnih ljudi i kompanija Bosne i Hercegovine i jugoistočne i srednje Evrope na ovom projektu i plemenitoj misiji ‘otkrivanja’ i nagrađivanja ljudi koji stvaraju nove vrijednosti. Mislim da ima još puno kolega koji trebaju i mogu nositi ovo priznanje.

Poruka mladima: više samopouzdanja i spremnosti

EUROMANAGER: Kakva bi bila Vaša poruka mladim ljudima, budućim generacijama, koje bi trebale biti pokretač pozitivnih promjena u Bosni i Hercegovini i ovom regionu?

E. BIČAKČIĆ: Iskreno vjerujem da će ovo naše društvo ići u pravcu da daje jednake šanse svima, što danas, nažalost, nije slučaj.

Za mlade ljude vrlo važno je da u svojoj struci nastoje da dostignu vrh i onda neće biti problema za njihov posao i angažman, kako u BiH tako i bilo gdje na svijetu. Svi oni koji su dobri majstori, dobri inžinjeri, dobri ljekari, pravnici, koji su se usavršili u svom zanimanju, imaju posao. Naravno, moraju biti spremni da rade, jer taj rad se ne svodi na osam sati. Danas je informatička pismenost osnova.

Da biste radili bilo koji posao, morate vladati informatičkim tehnologijama, minimalno u mjeri u kojoj je to neopohodno. Osim toga, veoma je važno poznavanje svjetskih jezika.

Oni koji uspiju da budu najbolji u svom poslu i budu jezički i informatički pismeni, ne treba da se brinu za svoju budućnost.

Bosna i Hercegovina ima puno mladih, obrazovanih i sposobnih ljudi, ali moraju imati malo više samopouzdanja i spremnosti da krenu i razvijaju vlastiti biznis. Izazovno je i pruža neviđene mogućnosti.To je moguće i u ovom našem društvu, ovakvom kakvo jeste, kako god to teško izgledalo.

Bosna i Hercegovina mora razviti politiku rada sa svojom dijasporom na način da se oni vraćaju i pokreću ovdje biznis. Mora se napustiti dosadašnja praksa i politika – dajte vi nama pare, mi ćemo ih trošiti, a vi ne morate dolaziti. To nije dobro ni za državu, ali ni za naše ljude širom svijeta.